Jeste li i vi primijetili kako skoro svaki film o budućnosti nudi sliku kakvu ne bi htjeli gledati nakon 30 ili 40 godina. Skoro svaka vizija budućnosti je apokaliptična, dakle ružna, jeziva i nimalo privlačna. Dokaz tome su filmovi: “Pobješnjeli Max”, “Igre gladi”, “Različita”, “Vodeni svijet” i naravno “Poštar”.
Nadam se da redatelji svakog od ovih filmova nisu doživjeli istu viziju jer bi to značilo da se ne treba veseliti onome što je ispred nas. Ali dobro, bit će ipak bolje da filozofiranje o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti ostavim kompetentnijima, a ja se u mređuvremenu posvetim filmovima.
Film “Poštar” je još jedan film o ružnoj budućnosti, a iako još uvijek ne znam zašto su ga mnogi popljuvali, meni je bio super. Iako priznajem da mi je na početku bila smiješna pomisao na čovjeka (poštara) kojeg svi smatraju junakom i u slanju pisama vide bolje sutra, tek kasnije mi je postalo jasno.
Redatelj Kevin Costner koji ujedno tumači glavnu ulogu u suradnji s Eric Rothom i Davidom Brinom odlučuje pokazati kako to izgleda kada bolja budućnost ovisi o običnom čovjeku, nekadašnjem otpadniku koji se nastoji izboriti za vlastiti opstanak.
Film govori upravo o poštaru koji pismima nastoji povezati nekada moćne Sjedinjene Američke Države gdje sada vladaju teorističke skupine, a svi ostali prepušteni su na milost razbojnicima i ubojicama. O čemu se radi?
Nakon rata koji je mnoge uništio i nakon skorog nestanka civilizacije običan čovjek koji voli čitati Shakespeara biva zarobljen od jedne terorističke skupine. Ali kada uspije pobjeći naleti na napušteni kamion u kojem se nalazi uniforma poštara.
Odluči ju odjenuti i obmanjivati ljude lažnom nadom da je vlada ponovno upostavljena i da on kao vladin dužnosnik mora poslati sva pisma. Ono što je počelo s laži na kraju postane vjera u budućnost i da nada ipak postoji.
Pored Kevin Costnera koji je odradio odličan posao, ne treba zaboraviti na Will Pattona kao glavnog negativca, Oliviu Wilimas i ostale. Film “Poštar” je poput svih filmova iz ere 90-ih dokaz kako za pravi spektakl ne treba puno filmske čarolije da bi film na kraju bio uspješan. 🙂
Odgovori